Opština Požega po svom geografskom položaju pripada Zlatiborskom okrugu, koji sa svojih deset celina zauzima jugozapadni deo Srbije. Sa površinom od 426 km2 smeštena je u porečju Moravice, Skrapeža i Đetinje, u plodnoj kotlini omeđenoj planinama Maljenom, Ovčarom i Kablarom, Blagajom i Trešnjevicom.

Teritorija opštine podeljena je na 42 naselja, od kojih su 41 selo i jedna gradska celina. Na njoj živi 29488 stanovnika. Sadašnje stanovništvo najvećim delom vodi poreklo iz Hercegovine, Crne Gore i Raške, odakle su se njihovi preci doseljavali tokom 18. i 19. veka.

S obzirom da se na ovim prostorima naselja nalaze na različitim nadmorskim visinama, od 310 do 900m, tako se i tipovi sela razlikuju u zavisnosti od toga da li su u ravničarskim ili brdsko-planinskim predelima. U oblastima veće nadmorske visine kuće su međusobno udaljene ili grupisane po zaseocima, a u ravničarskim predelima građene su blizu jedna drugoj.

Brdsko-planinska područja naše opštine odlikuju se hladnim i snežnim zimama i umereno toplim letima, dok su u nižim predelima zime nešto blaže, a leta toplija.

Pogodni geografski uslovi i prirodna bogatstva uticala su na to da je požeški kraj bio naseljen još od praistorije. Brojni arheološki ostaci starih kultura u selima Vranjani, Rasna, Svračkovo i Roge govore o tome da su najstariji stanovnici našeg kraja stvarali naselja još pre pet hiljada godina, u vreme mlađeg kamenog doba. Teritorija naše opštine bogata je arheološkim nalazištima i iz metalnog doba, od kojih su neka u selima Rupeljevo, Godovik, Milićevo Selo i Pilatovići. I Rimski period ostavio je traga u našem kraju, o čemu, takođe, govore arheološki ostaci, poput spomenika koji je pronađen u Gorobilju, a posvećen antičkom božanstvu Jupiteru i četiri nadgrobna spomenika u selu Visibaba.

Rani srednji vek u ovim krajevima obeležen je prodorom Starih Slovena, naših najstarijih predaka. Krajem 12. veka, u periodu osnivanja samostalne srpske države pod vođstvom velikog župana Stefana Nemanje, požeški kraj ulazi u njen sastav u okviru župe Moravice. U prvoj polovini 14. veka, ova oblast pripada posedu feudalca Vojina, nakon čega prelazi u ruke Vojislava Vojinovića, srpskog vlastelina. Posle njegove smrti ova teritorija pada pod vlast Nikole Altomanovića, koga su zajedničkim snagama pobedili bosanski ban Tvrtko Prvi Kotromanić i knez Lazar Hrebeljanović.

Sredinom narednog, 15. veka požeški kraj, kao i celu Srbiju osvajaju Turci. Oni su zemlju podelili na nahije, manje teritorije sa posebnom upravom. U to vreme, Požega je bila centar Požeške nahije. I pored pustošenja i razaranja ovoga područja, iz turskog perioda ostali su zapisi o brojnom srpskom stanovništvu koje se prvenstveno bavilo stočarstvom, dok je samo mesto Požega bilo pretežno naseljeno Turcima.

Pravoslavna crkva Sveta Tri Jerarha u Požegi

Prvu polovinu 19. veka obeležili su važni istorijski događaji, Prvi i Drugi srpski ustanak, u kojima su učestvovali i viđeni ljudi našeg kraja. Najpoznatiji ustanici bili su Miloš Obrenović i njegova braća Jovan i Jevrem, Jovan Demir, Petronije Šiša, Stevan i Prodan Maslać, Petar Jovanović iz Glumča, Stevan Radulović iz Milićevog Sela i brojni drugi viđeni pojedinci tog doba. Požeški kraj naročito se ponosi time što sa ovih prostora potiče knez Miloš. Rođen je kao Miloš Teodorović 1780. godine u Srednjoj Dobrinji, da bi kasnije promenio prezime u Obrenović, po svom polubratu. Bio je jedan od vojvoda u Prvom srpskom ustanku, gde je naročiti ugled stekao pri osvajanju Užica 1807. godine. Nosio je titulu obor-kneza rudničke, kragujevačke i požeške nahije. Pokretač je i vođa Drugog srpskog ustanka, 1815. godine, nakon čega dobija titulu kneza i vlada Srbijom u dva navrata do svoje smrti 1860. godine. Knez Miloš, koji se odlikovao veštim vođenjem politike, za Srbiju je izdejstvovao priznanje nezavisnosti od strane Turske vlasti i velikih sila. Ovaj događaj pokrenuo je bitne promene u našem kraju i u Srbiji uopšte. Tako je knez Miloš 1832. godine naredio početak preobražaja Požege u varošicu. Angažovao je Lazara Zubana, sekretara Kneževe kancelarije da napravi urbanistički plan Požege. Tom prilikom je mesto dobilo kružni trg sa pijacom, oko koga su bile raspoređene trgovačke radnje, kafane, zanatske radionice i privatne kuće sa baštama i voćnjacima u pozadini.

Izvor: Zvanična prezentacija Opštine Požega

Možete pročitati dosta zanimljivih članka o Požegi na prezentaciji pozega.info