Momčilo Tešić, zemljoradnik, književnik i jedan od najpoznatijih srpskih pesnika za decu, rođen je 16/29. decembra 1911. godine u Glumču. Završio je četiri razreda osnovne i četiri razreda niže gimnazije u Požegi. Iako je kratko vreme bio u državnoj službi, ceo radni vek proveo je baveći se zemljoradnjom. Bio je pomoćnik knjigovođe Seljačke radne zadruge u Glumču, službenik Sreskog odbora u Požegi, matičar i vojni referent u glumačkoj opštini i upravnik i knjižničar Gradske biblioteke u Požegi (1955—1956).

Bio je jedan od osnivača Društva trezvene mladeži u Glumču 1931, kao i Dopisnog kluba za knjigu i književnost Srbije u Beogradu 1961, a nesumnjive su i njegove zasluge u osnivanju Družine pesnika sa sela Suncokret u Gornjem Milanovcu 1968, čiji je predsednik bio od 1969. godine. Družina je izdavala časopis Raskovnik a jedan od članova redakcijskog saveta bio je i Tešić. Književno društvo Razvigor u Požegi proglasilo je Tešića za svog doživotnog počasnog predsednika, kao i Književni klub Prvo zrno suncokreta u Brekovu.

Član Udruženja seljaka književnika postao je 1938, a 1954. i član Udruženja književnika Srbije.

Pisao je poeziju i prozu za decu i odrasle i sakupljao narodne umotvorine. Prvu pesmu objavio je 1929. godine u beogradskom časopisu za srednjoškolce Đačka družina. To je bila lirska pesma bez naslova sa početnim stihom Vrsima plavim prozračna magla pala… Posle nje usledili su prilozi sa narodnim predanjima (Ljubanska bara, Čestobradica, Dva šanca…) a prva objavljena pesma za decu bila je Trešnja, štampana u Pravdi 1939. godine. Saradjivao je sa velikim brojem listova i časopisa, a najviše priloga objavio u: Vencu, Razvitku, Vestima, Zadruzi, Oslobođenju, Zmaju, Tik-taku, Malim novinama i dr.

U Tešićevom literarnom opusu najbrojnije su pesme za decu. One se i danas pojavljuju u mnogim listovima i časopisima namenjenim najmlađim čitaocima, zastupljen je u mnogim zbornicima i antologijama, a od 1948. godine i u čitankama i lektiri za osnovnu školu. Njegove pesme su komponovane i prevođene na mnoge evropske jezike. Objavio je 17 zbirki dečje poezije, dve knjige lirske poezije (jedna na italijanskom) i dve haiku (obe manjih dimenzija, jedna ima oblik leporela), dve knjige kratke proze, jednu knjigu zagonetki, četiri slikovnice i jednu studiju iz etnologije požeškog kraja. Izabrana dela Momčila Tešića u šest knjiga izašla su 2004. godine u izdanju Epohe iz Požege.

Dobitnik je Vukove nagrade za izuzetan doprinos razvoju kulture u Srbiji (1971), Nagrade Mlado pokolenje (1971), Ordena zasluga za narod sa srebrnim zracima, požeške opštinske nagrade (1970) i mnogih povelja i plaketa. Po jedna ulica u Požegi i Užicu nosi njegovo ime, zatim Kulturno — umetničko društvo iz Požege, a do pre nekoliko godina u njegovom rodnom Glumču radila je i Knjižnica Momčilo Tešić. U okviru Književnih novina Svitak izlazi dodatak za dečju književnost pod nazivom Momčilo, a od 2000. godine dodeljuje se i nagrada Mladi Momčilo za najlepšu pesmu iz pera najmladjih pesnika.

Momčilo Tešić je umro 25. februara 1992. godine u Glumču.

Izložba povodom stogodišnjice od rođenja Momčila Tešića
Organizator: Narodna biblioteka Požega
Autorka: Jasminka Đurić